Kako osigurati točnost kvantitativnog ispitivanja PCR -a za medicinsku snagu?

Hej tamo! Kao dobavljač Animal Medical PCR testa, iz prve sam ruke vidio koliko je presudno osigurati točnost ovih testova. U svijetu medicine životinja, točni PCR testovi mogu napraviti veliku razliku u dijagnosticiranju bolesti, praćenju liječenja i cjelokupnom upravljanju zdravljem životinja. Dakle, zaronimo u to kako možemo biti sigurni da su ovi testovi što precizniji.

Razumijevanje osnova ispitivanja PCR -a za životinje

Prvo stvari prvo, prijeđite na ono štoAnaliza životinjskog medicinskog PCR -aje. PCR ili lančana reakcija polimeraze tehnika je koja pojačava specifičan segment DNK. U kontekstu životinjske medicine koristi se za otkrivanje prisutnosti patogena poput virusa, bakterija ili parazita u uzorku životinje, poput krvi, tkiva ili izmeta.

Proces uključuje nekoliko koraka. Prvo, DNK se ekstrahira iz uzorka. Zatim se DNK dodaju specifični primeri. Ti su primeri dizajnirani da se vežu za ciljani DNK slijed. Nakon toga se primjenjuje toplinski ciklus za odvajanje DNK niti, omogućuje primerima da se vežu, a zatim sintetiziraju nove DNK niti. Ovaj se ciklus ponavlja više puta, što rezultira eksponencijalnim povećanjem količine ciljne DNK. Konačno, otkrivena je pojačana DNK, obično fluorescencijom ili drugim metodama.

Prikupljanje i rukovanje uzorcima

Jedan od najkritičnijih koraka u osiguravanju točnosti testa za medicinski PCR životinje je pravilno prikupljanje uzoraka i rukovanje. Ako se uzorak ne prikuplja pravilno ili je kontaminirani, može dovesti do lažnih rezultata.

Prilikom prikupljanja uzoraka ključno je koristiti prave alate i tehnike. Na primjer, prilikom prikupljanja uzoraka krvi, igla i štrcaljka trebaju biti sterilni kako bi se izbjeglo uvođenje onečišćenja. Uzorak bi se također trebao prikupiti s odgovarajućeg mjesta. Za uzorke tkiva treba koristiti čistu biopsiju za minimiziranje rizika od onečišćenja iz okolnih tkiva.

Nakon prikupljanja, uzorcima se treba pravilno obraditi. Treba ih pohraniti na pravu temperaturu i prevesti u laboratorij što je prije moguće. Ako se uzorci ne pohranjuju ili prevoze pravilno, DNK u uzorku može se smanjiti, što dovodi do netočnih rezultata. Na primjer, neke uzorke možda će trebati zadržati na ledu ili smrznuti tijekom transporta kako bi se održao integritet DNK.

Kontrola kvalitete reagensa

Drugi važan čimbenik u osiguravanju točnosti ispitivanja PCR -a za životinje je kontrola kvalitete reagensa. Reagensi korišteni u PCR procesu, poput prajmera, enzima i pufera, moraju biti visoke kvalitete.

Primeri trebaju biti dizajnirani pažljivo kako bi se osiguralo da se posebno vežu za ciljani DNK slijed. Ako primeri nisu specifični, mogu se vezati za druge DNK sekvence u uzorku, što dovodi do lažnih pozitivnih rezultata. Enzimi korišteni u PCR procesu, poput Taq polimeraze, također bi trebali biti visoke kvalitete i imati pravu aktivnost. Ako je aktivnost enzima preniska, PCR reakcija možda neće djelovati učinkovito, što rezultira lažnim negativima.

Također je važno pravilno pohraniti reagense. Većina reagensa treba pohraniti na niskim temperaturama kako bi se održala njihova stabilnost. Prije upotrebe reagensa, treba ih provjeriti radi datuma isteka i bilo kakvih znakova degradacije.

Laboratorijsko okruženje

Laboratorijsko okruženje također može imati značajan utjecaj na točnost ispitivanja PCR -a za životinje. Laboratorij bi trebao biti čist i bez onečišćenja. PCR je vrlo osjetljiva tehnika, pa čak i mala količina onečišćenja može dovesti do lažnih rezultata.

Laboratorij bi trebao imati odvojena područja za pripremu uzoraka, postavljanje PCR-a i post-PCR analizu. To pomaže u sprječavanju unakrsne kontaminacije između različitih koraka procesa. Na primjer, područje na kojem se pripremaju uzorci treba odvojiti od područja na kojem su postavljene PCR reakcije. Laboratorij bi također trebao imati odgovarajuću ventilaciju za uklanjanje aerosola koji mogu sadržavati DNK.

Trening

Operatori koji izvode test PCR -a za životinje također igraju ključnu ulogu u osiguravanju točnosti. Moraju biti dobro obučeni u svim aspektima PCR procesa, od prikupljanja uzoraka i rukovanja do analize podataka.

Operatori bi trebali biti upoznati s opremom i reagensima koji se koriste u PCR procesu. Oni bi trebali znati ispravno upravljati PCR strojem i kako riješiti sve probleme koji mogu nastati. Oni bi također trebali biti osposobljeni u pravilnim laboratorijskim postupcima sigurnosti kako bi se spriječilo kontaminaciju i osigurala vlastitu sigurnost.

Redovito testiranje obuke i stručnosti treba provesti kako bi se osiguralo da operatori održavaju svoje vještine i znanje. Ovo može pomoći u identificiranju bilo kojeg područja na kojima će operatori možda trebati dodatni trening.

Analiza i tumačenje podataka

Nakon završetka PCR testa, podatke treba ispravno analizirati i tumačiti. To uključuje usporedbu rezultata s odgovarajućim kontrolama i referentnim vrijednostima.

Pozitivne i negativne kontrole trebaju biti uključene u svaki PCR trčanje. Pozitivna kontrola treba sadržavati ciljani DNK slijed, dok negativna kontrola ne bi trebala. Ako pozitivna kontrola ne proizvede pozitivan rezultat ili negativna kontrola daje pozitivan rezultat, ukazuje na problem s PCR reakcijom, poput onečišćenja ili netočne upotrebe reagensa.

Rezultati PCR testa također bi se trebali usporediti s referentnim vrijednostima. Na primjer, ako se ispitivanje koristi za otkrivanje specifičnog patogena, rezultate treba usporediti s poznatom prevalencijom patogena u populaciji. Ako su rezultati izvan očekivanog raspona, možda će biti potrebna daljnja istraga.

Validacija ispitivanja

Prije korištenja životinjskog medicinskog PCR testa u kliničkom okruženju, to je potrebno potvrditi. Validacija uključuje testiranje ispitivanja na velikom broju uzoraka kako bi se utvrdila njegova točnost, osjetljivost i specifičnost.

Točnost se odnosi na to koliko su rezultati ispitivanja bliski istinskim vrijednostima. Osjetljivost se odnosi na sposobnost ispitivanja da otkrije ciljnu DNK kada je prisutna u uzorku. Specifičnost se odnosi na sposobnost ispitivanja da razlikova ciljnu DNK od ostalih DNK sekvenci u uzorku.

Postupak validacije također bi trebao sadržavati ispitivanje ispitivanja na različitim vrstama uzoraka i u različitim uvjetima kako bi se osigurala njegova robusnost. Na primjer, ispitivanje treba testirati na uzorcima različitih životinjskih vrsta i u različitim fazama bolesti.

Kontinuirano nadgledanje i poboljšanje

Čak i nakon što se ispitivanje potvrdi i koristi, potrebno je kontinuirano nadzor i poboljšanje kako bi se osigurala njegova točnost. To uključuje redovito pregled rezultata ispitivanja, provođenje internih revizija i sudjelovanje u programima procjene vanjskih kvaliteta.

Pregledom rezultata mogu se identificirati svi trendovi ili obrasci u podacima. Na primjer, ako dođe do povećanja broja lažnih pozitivnih ili lažnih negativa, to može ukazivati ​​na problem s ispitivanjem ili laboratorijskim postupcima. Unutarnje revizije mogu pomoći u identificiranju bilo kojeg područja na kojima će se laboratorijski postupci možda trebati poboljšati.

Programi procjene vanjske kvalitete uključuju slanje uzoraka u vanjski laboratorij za testiranje i usporedbu rezultata. To može pomoći da se osigura da su rezultati laboratorija u skladu s drugim laboratorijima i da se ispitivanje točno izvodi.

Zaključak

Osiguravanje točnosti testova PCR -a za životinje složen je proces koji uključuje mnoge korake, od prikupljanja uzoraka i rukovanja do analize i interpretacije podataka. Kao dobavljačAnaliza životinjskog medicinskog PCR -a, Zalažemo se za pružanje visokokvalitetnih proizvoda i podršci našim kupcima u osiguravanju točnosti njihovih testova.

Ako ste uključeni uTestiranje laboratorija za životinjeiliTestiranje laboratorija za životinjeA zainteresirani su za naše proizvode za ispitivanje Animal Medical PCR, voljeli bismo razgovarati s vama. Kontaktirajte nas kako bismo razgovarali o vašim specifičnim potrebama i kako vam možemo pomoći da postignete točne i pouzdane rezultate.

Reference

• Kwok, S., & Higuchi, R. (1989). Izbjegavanje lažnih pozitivnih rezultata s PCR -om. Priroda, 339 (6221), 237-238.
• Mackay, IM, Arden, Ke, & Nitsche, A. (2002). PCR u stvarnom vremenu u virologiji. Istraživanje nukleinskih kiselina, 30 (6), 1292-1305.
• Taylor, GR (1991). Lančana reakcija polimeraze: osnovni principi i automatizacija. Dijagnostička molekularna mikrobiologija: principi i primjene, 165-187.